DISKUTABILNO JE KOLIKO NAM JE RIBA KVALITETNA ALI JE STRUČNJACI PREPORUČUJU
Po nekim podacima u Srbiji se po glavi stanovnika na godišnjem nivou pojede možda jedva kilogram ribe po stanovniku. To je svakako prosek, koji obuhvata mahom gradsko stanovništvo, dok se u nekim ruralnim područjima riba uopšte ne koristi, čak ni u dane posta.
Stručnjaci preporučuju bar dva puta nedeljno ribu ali kod nas nema takve tradicije a i neke vrste riba su toliko skupe , pa će mnogi taj obrok radije zameniti sa jeftinijim mesom.

Srbija je izgubila izlaz na more i nije više mediteranska zemlja, pa svu ribu uvozi. Ko je baš dokon i čita deklaracije ( a trebalo bi da ih čita ) videće da riba koja nam stiže u markete, dolazi iz Vijetnama, Kine, Argentine, Maroka ( sardine mahom ) i ostalih nama jako dalekih zemalja. Zašto je nema iz Jadranskog mora, zašto ne iz Crne Gore ili Hrvatske pitanje je za nadležna ministarstva.
KVALITET
Sem nešto malo sveže rečne ribe koju možete nabaviti u rano jutro ukoliko odete na pijacu pa se pogodite sa pecarošima , sva ostala riba je mahom smrznuta.
Šaran, tolstolobik i pastrmka su jedine vrste riba koje se gaje u ribnjacima pa dolaze sveže na pijace. Som, štuka, smuđ i ostale vrste rečne ribe mogu se naći izuzetno retko, što je šteta, jer imamo potencijal u staništima gde ove ribe mogu da žive i razmnožavaju se.

Što se kvaliteta tiče u hranljivom smislu sva riba bilo da je rečna ili morska ima gotovo jednake niutritivne karakteristike pa je potpuno svejedno da li ćemo se odlučiti za skušu ili šarana. Normalno je da su ukusi različiti pa će se po ukusu i džepu birati i riba koja će se spremati. Međutim ima jedna riba koja je izuzetno popularna i prodaje se u filetima a zove se „ Vijetnamski šaran .” Taj šaran, osim što je izuzetno neukusan po navodima profesora koji se bave izučavanjem riba , jedina je riba koja nema ama baš nikakva nutritivna svojstva i gotovo je jednak grubom poređenju da je isto da li ste skuvali kilogram hartije ili ove ribe, jer u oba slučaja u organizam ne unosite ama baš ništa.
RIBA JE JAKO OSETLJIVA I ZAHTEVA VISOKE HIGIJENSKE STANDARDE
Postoje slučajevi kada riba koj je u ponudi i nije baš zdravstveno bezbedna. Naime, neke ribe su izložene visokim nivoima teških metala, kao što su živa i kadmijum, zbog zagađenja vodenih ekosistema. Ovo zagađenje može nastati usled industrijskih otpada i neadekvatnog tretiranja otpadnih voda, što direktno utiče na kvalitet ribe koja stiže do potrošača. Isto važi i za rečnu ribu.

Pored toga, ribe koje dolaze iz udaljenih regiona često prolaze kroz dugotrajan proces zamrzavanja i transporta. Tokom ovog perioda, ako se ne poštuju strogi standardi skladištenja, može doći do narušavanja kvaliteta ribe. Zamrznuta riba može izgubiti na svežini, ukusu i nutritivnoj vrednosti, a ponekad se koriste i hemikalije za očuvanje izgleda i mirisa, što dodatno zagađuje.
Prodavci na pijacama i u supermarketima ponekad neadekvatno deklarišu poreklo i uslove u kojima je riba čuvana. Bez jasnih informacija o poreklu i načinu skladištenja, kupci su često u dilemi da li riba koju kupuju zaista zadovoljava zdravstvene standarde.
Veliki problem kod ribe je njena zagađenost kako teškim metalima tako i mnogim toksinima koji nastaju ukoliko se riba skladišti na nepravilan način i više puta zamrzava odmrzava. Kao posledica konzumacije takve ribe, često nastaju ozbiljna trovanja koja osim neprijatnosti i stomačnih tegoba koja uključuju povraćanje i temperature, mogu da nanesu i ozbiljnije probleme koji mogu dovesti do bolnice. Zbog toga mnogi izbegavaju ribu a zanimljiv je podatak da Kraljevska porodica zabranjuje jela od ribe u bilo kom obliku.

Riba je izuzetno hranljiva. Bogata je proteinima, omega-3 masnim kiselinama, vitaminima D i B2 (riboflavin), kalcijumom, fosforom i mineralima poput gvožđa, cinka, joda, magnezijuma i kalijuma.
Riba i morski plodovi utiču na povećanje dobrog holesterola i smanjuju loš holesterol. Riblje ulje takođe deluje dobro na kosti pa je preporuka da se riba uvede češće u ishranu.