ZAŠTO PROPADAJU FARME U SRBIJI?

Poljoprivredni kombinati veliki giganti prvi su bili na udaru sankcija koje su nametnute Srbiji početkom 90 ih godina prošlog veka. To je bio početak sunovrata celokupne poljoprivredne proizvodnje koja evo i skoro 3 decenije od tada tavori i muči se.

Kormilo u proizvodnji preuzeli su neki veliki, drugi investitori koje interesuje samo profit i to je potpuno legitimno jer smo ušli gotovo preko noći u onu prvu i najsuroviju fazu kapitalizma. U kapitalizmu nema preskakanja stepenica. Kada se uđe u kapitalizam moraju da se prođu sve faze kaposlednjem – imperijlizmu ali u kome ipak ima neke milosti za saposlene. Ali vratimo se na poljoprivredu.

Naši farmeri već godinama pričaju istu priču i muče istu muku. Bez jasnog plana i strategije države nema ni napredka. Cene repromaterijala menjaju se iz godine u godinu i rastu dok cene stoke ne prate taj trend već rastu pa padaju i to više niko ne može da shvati kako. Igre oko otkupa i prodaje  su normalna stvar gde vladaju zakonitosti jačih i uspešnijih, koji uvek nižu cenu mogu ispeglati na količini.

Ukoliko se vratimo na farme i kombinate kojih je nekda bilo, osnovna stvar je pronaći tržište i plasman. To je možda i najteži deo posla jer potražnje svakako ima za mesom iz Srbije ali ne i organizovanog otkupa.

Za domaće tržište alternativa je uvoz i o tome stalno govorimo, gde se uvozi meso sumnjivog porekla sa odavno izhabanim rokom trajanja dok se veterinarski inspektori kunu da se sve radi po zakonu i propisima. Sve u svemu, proizvodnje ipak ima, bikovi se tove, svinjogojstvo sporadično čas poraste čas se smanji, ovčarstvo gotovo da se i ne spominje ali sve us vemu sve je to po principu „ko se kako snađe“ a sasvim je izvesno da se naš seljak itekako snalazi jer ga je višedecenijska muka naterala na to.

U možda najbogatijoj zemlji EU Nemačkoj,verovali ili ne, poljoprivrednici imaju probleme. Za  samo deset godina broj farmi u Nemačkoj se gotovo prepolovio.  Sa druge strane, broj poljoprivrednih preduzeća se uvećao ali je opao broj, potrebnih radnika za proizvodnju. Tako da sada u Nemačkoj polako nastaju pusta područja slična onima u Srbiji gde nastaju napuštene seoske kuće i nedostatak perspektive za unapređenje i razvoj  lokalnog stanovništva.

Međutim, za razliku od Srbije, EU ulaže  jako puno novca u poljoprivrednu proizvodnju tako da je  podrška ruralnim područjima jedna od glavnih akcija.  Ali problema svakako ima i oni se stalno uvećavaju a samim tim bivaju nezadovoljni i poljoprivrednici.

Razlog tome jeste to što se i pored ulaganja velike količine novca u poljoprivredu činjenica je da se ta finansijska sredstav ne koriste dovoljno efikasno jer se ne sagledavaju sve teškoće sa kojima se farmeri suočavaju.

Eto tako je u EU i Nemačkoj gde recimo cene goriva ne variraju i gde je stabilan kurs evra i sve ostalo, pa opet ima problema. Čemu onda mi da se nadamo?

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *