MIKOTOKSINI SU PRISUTNI I IMA IH U MNOGIM NAMIRNICAMA
Kada nastane dugačak period kišovitog vreme, nastaju idelani uslovi za pojavu bolesti na žitima tipa fuzarioze i plamenjače jer je onemogućeno da se uđe u njive kako bi se na vreme izvršili tretmani zaštite nekim od fungicida. Svako ko daje savete i sugeriše upotrebu nekih preparata nakon stabilizacije vremena, ne govori istinu jer je za prskanje kasno, tako da ćete samo uzalud da bacate pare. Jedina i sigurna zaštita protiv bolesti je ona koja je obavljena na vreme i pre kiše a nikako posle.
Ali najveći problem kod ovako nastalih a ne lečenih bolesti su mikotoksini koji lako kasnije putem stočne hrane dospevaju u lancima ishrane i do čoveka.
Mikotoksini su prisutni u velikom broju namirnica. Da li iko kontroliše njihovo prisustvo u brašnu, kikirikiju, indijskom oprahu, svom zrnevlju, začinima, mleku ili čajevima? Da li iko vrši nadzor uvoza i kontroliše ove proizvode koje svakodnevno kupujemo u ( gle ironoje ) u prodavnicama zdrave hrane!? A kako kažu neki stručnjaci, sadrže mikotoksine i velikim količinama.
Drama oko mikotoskina u mleku bila je pre nekoliko godina i nije završena. Rešeno je tako što su se korigovale referentne tj dozvoljene količine i mleku ali nije na ovu temu stavljena tačka. Mikotoksina ima uvek u većini žitarica i to je neminovnost.

Pa povedite računa malo, jer nam je dostupna hrana zagađena mnogim toksinima i hemijom.
Moguća je pojava i mikotoksina naročito ukoliko se skladišti ubuđano i i nedoovljno osušeno zrno. Ukoliko takvo zrno ode u mlin eto nam brašna i hleba sa mikotoksinima. Brašno je strateški bitna namirnica i njega mora da bude uvek bez obzira kakvog je kvaliteta, a to svakako nije dobro.