TEŠKO JE DATI PRAVI SLIKU STANJA NA TERENU JER JE SASVIM DRUGAČIJE OD ONOGA ŠTO IMAMO PRILIKE DA VIDIMO KADA BORAVIMO NA SELU
U poljoprivredi je spas i ma koliko ovo zvućalo deplasirano, moramo da shvatimo da da poljoprivreda proizvodi hranu pa što pre ovo shvatimo pre ćemo i uspeti da se bolje organizujemo i da drugačije posmatramo na svet oko sebe.
S obzirom da imamo posrnulu ekonomiju koja se polako budi usled stranih ulaganja mada i te fabrike koje se otvaraju ne nude neke plate za zaposlene, radi se u jako lošim uslovima. Bavljene poljoprivredom, u takvim uslovima rada može da bude daleko ispaltivije zar ne!?

Međutim, za dobru proizvodnju potrebna je i odlična logistika, jer nije dovoljno imati samo komad zemlje. Njega valja obrađivati a to se bez dobre mehanizacije ne može.
Nova mehanizacija je misaona imenica mnogima a rate kredita često znaju da pojedu celu zaradu, posebno u uslovima loših godina. Kupovina polovne, tek je posebna priča .

Na razvoj poljoprivrede utiču tri osnovne stvari a to su demografski, prirodnini i ekonomski uslovi. Država donosi uredbe koje za cilj imaju da pomognu stočarstvo u nabaci junica ili bikova, ratari i ostali dobijaju subvencije po hektaru, često se daju i subvencije za gorivo ali sve to nije dovoljno jer Srbija još uvek izvozi sirov proizvod umesto prerađenog.
Pri tome treba dodati i česte ucene otkupljivača i nakupaca koji diktiraju cene pa se svake godine javlja ista slika oko recimo otkupne cene maline mada i sa ostalim proizvodima nije ništa bolje. Ako pričamo o pravim velikim farmerima kakvih ima u svetu, kod nas jedva na preste jedne šake da nabrojiš koliko ih ima. Ti veliki gutaju male, jer mali teško podnose krizne periode i definitivno Srbija kao poljoprivredna zemlja tone.
A osnova je dobra cena i još bolje izvoz prerađenih proizvoda, jer mi još uvek nemamo čak ni prvu preradu pa izvozimo siroviinu.

Takva poljoprivreda nema budućnost.
Ohrabruje činjenica da još uvek imamo poljoprivrednike koji se ne predaju, koji rade i uporni su. Globalno gledano, sve je po principu „ ko se kako snađe !“