Smokva nas mahom vezuje za mediteran i letovanje ili pak za Badnje veče kada je obavezan sastojak praznične trpeze uz suve šljive se sladimo i sušenom smokvom. Na primorju Crne Gore, smokva raste gotovo svuda kao slobodnorastuće drvo.

Lako se razmnožava iz reznica i nebrojeno puta možete da vidite kako tek iznikla smokvica stidljivo proviruje iz neke pukotine napuštene kuće ili pak pored neke stene na putu do plaže. Nije izbirljiva u pogledu kvaliteta zemljišta pa jednako uspeva kako na krševitim i nepoldnim tako i na kultivisanim zemljištima. Toploljubiva je biljka, dobro podnosi sušu i visoke letnje temperature. Ima jak, moćan korenov sistem te s eprilagođava suši tako što koren prolazi kroz pukotine u zemljištu i stenju gde se ne smo dobro učvršaćava već i pronalazi skrivenu vodu koju koristi za opstanak.
Organizovane i profesionalne proizvodnje smokve na našim prostorima nema ( mislim na Crnu Goru i Hrvatsku ) koje imaju potencijal u proozvodnji usled odgovarajućeg podneblja i blage mediteranske klime. Izuzetak su neka gazdinstva koja se bave sušenjem ovog voća pa tu ostvaruju neku zaradu.
Današnja selekcija je otišla korak dalje i proizvela je neke sorte koje se uspešno mogu gajiti i u kontinentalnim uslovima. Smokva pripada porodici dudova, listopadna je i može da podnese negativne temperature i do -15 ° C ali pod uslovom da ne traju više od par dana jer tada izmrzava. Ima više vrsta sorti koje su bazirane na krupnoći i boji ploda pa su najčešće zelene, svetlo ljubičaste i tamno ljubičaste ( crne ) sorte.

Neke zemlje poput Turske, pozabavile su se malo ozbiljnije ovom proizvodnjom pa su u oblasti Anadolija nikle velike plantaže pod crnom smokvom. Ekspanzija avio saobraćaja, naročito kargo prevoza, dovela je do mogućnosti da se za 24 sata sa jednog na drugi kraj sveta može transportovati sveža smokva. S tim u vezi, Turska planira da u ovoj godini ostvari prihod od čak 50 miliona dolara samo od izvoza kako sveže tako i sušene smokve, koju izvozi u čak 40 zemalja sveta. Kargo transport pokriva nacionalna aviokompanija Turkish airlines koja leti u gotovo 70 zemalja pa sav profit koji se ostvaruje ostaje u državi i nema stranih investitora.
Iza Turske, na drugom mestu je Nemačka, koja ostvaruje dobit od 14 milona dolara, potom Britanija sa 3,7 milona i Holandija sa 3,5 miliona dolara.
Zanimljivo je da je Holandija svoju proizvodnju izmestila u tzv.zemlje „ trećeg sveta ” tako da je moguće da se smokva iz Holandije zapravo i ne proizvodi u Holandiji.
Ono što je jako čudno, jeste da se recimo Francuska, Španija, Italija, Maroko ili Alžir uopšte ne spominju kao proizvođači smokve a svakako da imaju potencijala, posebno što su mediteranske zemlje čije se priobalje može iskoristiti za tu vrstu proizvodnje. Međutim ta područja zauzeta su vinogradima jer su zemlje čuvene po proizvodnji vina.