KAKO DA USPEŠNO GAJITE KRASTAVAC

Krastavac je u našim krajevima poznat kao povrće još iz vremena starog Rima. Danas se ne može zamisliti salata bez krastavca. Po hranljivosti nema baš neko preterano obilje vitamina i sadrži 80% vode.

Gajili su ga i drugi stari narodi: Grci, Egipćani, Kinezi, Indusi Po nekim autorima potiče iz Afrike, po drugima iz Istočne Indije, ali nije isključeno da je bio prisutan u spontanoj flori na oba kontinenta.
U evropskim zemljama krastavac su širili Rimljani. U Francuskoj se pominje u devetom, a u Engleskoj tek u šesnaestom veku.

Krastavac je svakkao  biljka tropskog porekla i najbolje uspeva pri temperaturnim uslovima od 18 – 32°C , s tim što je optimalna toplota 25° C.
Seje se na otvorenom polju tek kada se zemljište zagreje na 17-18°C, a to je krajem aprila ili početkom maja .
Osetljiv je na mrazeve. Životna aktivnost u biljci prestaje na 5°C.
Kada se proizvodi rasad, dnevna temperatura u leji treba da bude 22 – 28°C, a noću 20 – 22°C, minimalna 18°C.
Krastavac ima slabo razvijen korenov sistem koji se prostire uglavnom u plitkom površinskom sloju. Otuda i velika osetljivost na sušu i narodna izreka “izgoreo kao krastavac”. Navodnjavanjem ili mulčiranjem površinskog sloja treba obezbediti neprekidnu vlažnost, kako bi biljke brzo rasle.
Temperatura vode za navodnjavanje krastavca treba da bude oko 20°C, a optimalna vlažnost zemljišta oko 85 – 95% maksimalnog vodnog kapaciteta.
Krastavac najbolje uspeva na dubokim, humusnim, strukturnim, plodnim i toplim zemljištima slabo kisele do neutralne reakcije. Zemljišta bogata organskim materijama su pogodna za rast krastavaca. Tip zemljišta nije od bitnog značaja, ukoliko postoji mogućnost obilnog đubrenja zgorelim stajnjakom. U toplim i peskovitim zemljištima koren krastavca izuzetno može da poraste metar do metar i po u dubinu, inače je u plitkom površinskom sloju. Teška i zbijena zemljišta, visoka podzemna voda i čisti peskovi nisu dobri za gajenje krastavca, jer on na njima sporo raste i ne donosi dobre prinose.

Krastavac troši malo hranljivih materija, ali se često navodnjava, čime se hrana ispira u dublje slojeve, ispod “dohvata” njegovog plitkog korenovog sistema pa je zbog toga, daleko bolje, posebno ukoliko krastavac gajite u zaštićenom prostoru da ga prihranjujete preko lista ( folijarna prihrana ).

Krastavac reaguje visokim prinosima na obilna đubrenja organskim đubrivima kao što je stajnjak. Ako se gaji na otvorenom polju, na zemlji, đubri se sa 30 – 40 t/ha, dobro zgorelim stajnjakom.


Setva krastavca na otvoreno mpolju počinje kada se zemljište u površinskom sloju zagreje oko 17 – 18°C, a to je u ravničarskim krajevima naše zemlje krajem aprila il početkom maja. Naravno, može se sejati i kasnije. Poslednji rok setve krastavaca kornišona je 20. juli, i on je značajan za postrne useve.
Krastavac se obavezno gaji tamo gde postoji sistem za navodnjavanje. Setva na otvorenom polju može biti različita – direktna i rasađivanje. Seme se seje  plitko. Postrne setve daju nešto slabiju bujnost useva od prolećnih, i tada može da se seje i nešto gušće. Kilogram semena krastavca sadrži od 30 – 40 hiljada semenki. Po hektaru se troši od 1 – 2 kg, što zavisi od načina setve ili gajenja. Ako se proizvodi iz rasada, onda se setva obavlja u saksijama ili tresetnim kockama .

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *