Pojam opanak , oduvek je izazivao podsmeh i ruganje i često se spominjao u onom negativnom kontekstu, koji se ticao omalovažavanja ili ponižavanja osobe koja ih nosi.
Međutim kao obuća opanak se spominje još iz doba Srednjeg veka a najstariji pomen obuće kod Srba potiče iz X veka i nalazi se u Spisu o narodima vizantijskog cara Konstantina VII Porfirogenita.
Danas, opanak postaje motiv za inspiraciju svetskih dizajnera obuće.
Inače u ovom kratkom istorijskom pregledu važno je istaći da se opanci ne nose samo u Srbiji. Čitav region Balkana pa i šire poznaje opanak kao obuću, tako da su se osim u Srbiji, opanci nosili i u Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji, Albaniji, Bugarskoj i Rumuniji. Seosko stanovništvo opanke nosi i u dalekoj Rusiji, Moldaviji i Ukrajini.
U Torontu u Kanadi, postoji čak muzej obuće u kome je izložen par opanaka iz Srbije.
Inače, svako ko je imao prilike da obuje opanak složio se da je on izuzetno udoban i lagan za nošenje ali i nadasve praktičan za mnoge poslove koji se u seoskom domaćinstvu obavljaju. Danas se koriste isključivo za potrebe mnogih KUD-ova čiji su ansambli i najveći korisnici.
Međutim, kako se radi o zanatskoj izradi i davno zaboravljenom komadu obuće, jasno je da masovna i serijska proizvodnja ne postoji, pa je proces izrade opanaka danas isključivo posao majstora zanatlije, opančara. Jednog takvog vrednog, upornog i strpljivog imali smo prilike da upoznamo. To je Miroslav Pavlović, opančar zanatlija iz sela Kloka koje je jedno divno živopisno selo koje se smestilo na obroncima Topole.
Miroslav je ovaj zanat kao što to obično biva nasledio od oca a ovaj je opet nasledio od svog oca. Ostao je na selu, u poljoprivredi nije video baš neku preteranu mogućost za zaradom, pa je svoj posao koncipirao tako da se poljoprivreda svede na minimum, tj . na proizvodnju samo za svoje potrebe , dok se hleb zarađuje izradom opanaka tj od zanata.
Međutim , nije baš lako opstati sa cenom, posebno kada je sve više falš robe ali i sirovina koja stiže iz Kine i drugih dalekoistočnih zemalja . Međutim Miroslav je uporan i predan i pre svega voli svoj posao pa je tu ljubav preneo i na svog sina, koji je posle završene srednje škole krenuo očevim stopama.
Miroslav kaže da je danas teško da se nabavi dobra koža, jer opanci koje on proizvodi su gotovo 100% ručne izrade, od sečenja, lepljenja i obšivanja. Samo mali deo se radi mašinski, pa je zbog toga od izuzetne važnosti da se koristi kvalitetna koža, koja je ne samo bolja i za obradu već daje kvalitetan i udoban opanak, koji je veoma važan „ modni „ detalj nošnje. Taj isti opanak mora da izdrži i posebno habanje i pritisak usled igranja i virtuoznih okreta folkloraša pri čemu gazni deo mora da izdrži izuzetno jak pritisak a da istovremeno stopalo i listove drži fiksirano i sigurno. Dakle, odgovornost velika a zarada nikakva.
Međutim nije sve u zaradi, kaže Miroslav i odmahuje rukom. Daleko od toga da se ne može zaraditi i pristojno živeti. Kada stigne velika porudžbina radi se danonoćno a osim KUD-ova veliki potrošači su i turističke organizacije koje kao suvenir rado daruju baš opanke iz Srbije.
Danas onih koji se bave ovim zanatom gotovo da ima i mogu se nabrojati na prstima jedne ruke, Miroslav je jedan od njih i radiće dokle god bude mogao, jer je to posao koji voli i u kome uživa. Sin ga prati i još uvek uči posao ali vremenom će i on savladati ceo proces proizvodnje pa će ukoliko bude želeo da nastavi očevim stopama.
Opanci su retka stvar i nisu predmet masovne i organizovane proizvodnje te je to i prednost. Ono što ohrabruje što su opanci kao umetničko delo u poslednje vreme postali izazov mnogim modnim dizajnerima koji traže dobre majstore koji su potrebni za izradu na desetine pari restilizovanih opanaka. Miroslav tu zadovoljno trlja ruke jer je na području Šumadije gotovo jedini opančar iz čije se radionice čuju tihi, tupi zvici igle koja opšiva opanak . Otac i sin rade gotovo ćuteći jer rokovi koji su postavljeni se uvek ispoštuju.
I tako porodica Pavlović živi i radi od proizvodnje opanaka od jutra do mraka, dok se u daljini na obližnjim pašnjacima čuju pastoralni zvončići stoke koja spokojno pase travu.
Prilog o tome kako Miroslav izrađuje opanke emitovali smo u emisiji ” Agro profit “