
Na nedavno održanom skupu novinara koji prate poljoprivredu u Izmiru, na nekoliko radnih panela održan je i sastanak na temu sprečavanja bacanja hrane a sve u cilju da se da doprinos smanjenju broja gladnog stanovništva.

Statistika kaže da se na dnevnom nivou baci oko 4,2t hrane u servisnom sektoru ( restorani, hoteli, domaćinstva ) i oko 2t pića. Na godišnjem nivou brojke su daleko veće što je bio signal da se uključi alarm i da se proba da se nešto učini kako bi se ove brojke smanjile.
Turska Vlada je u saradnji sa asocijacijom koja se bavi prometom hrane donela strategiju kojom je usvojeno čak 94 akciona plana na teritoriji cele države na svim nivoima od proizvodnje do preade hrane i na kraju do konzumacije.
Veliki broj volontera je uzeo učešće i napravljena je maskota GIDAN koji je uzeo učešće u sprovedenoj kampanji.

Šta se konkretno preduzelo?
Obavljena su istraživanja u 23 oblasti putem anketa i u akciju je uključeno 2040 osoba svih staronsnih kategorija sa akcentom na proizvođače i potrošče.
Posebno su obuhvaćena deca putem digitalne kampanje ali i putem odštampanih rifleta, brošura i animacija a posebno su se u kampanju uključili i bogatiji slojevi stanovništva.
Prva faza obuhvatala je proizvođače hrane kojima je dat savet da se voće i povrće II klase ne baca već da se po nižim cenam iznese na tržište ili da se jednostavno donira kuhinjama koje zbrinjavaju beskućnike ili onima kojima je potrebno.
Odštampani su posteri koji su bili zalepljeni u prodavnicama, vozilima javnog gradskog prevoza. U kampanji su influenseri kao posebna grupa mladih, putem digitalnih mreža dali izuzetan doprinos.
Snimljen je i video koji je korišćen za obuku farmera, dece i potrošača.
Deca su informisana o tome zbog čega je važno da ne bacaju hranu pa im se skrenula pažnja da povedu računa o tome.
Druga faza obuhvatila je obuku u gotvo celoj regiji Izmira, osoblja zaposlenog u restoranima, kafeterijama i kuhinjama da se ne baca hrana. Obavljena je onlajn obuka sa jasnim predlozima šta sve treba da se uradi kao bi se sprečilo bacanje hrane. Tu se prvenstveno akcenat stavio na restorane gde se najviše hrane i baca pa se povelo računa od same nabavke hrane pa do njene pripreme i konzumacije.
Treća faza je obuhvatila je obuku porodica kako bi se u kućnim uslovima povelo računa prilikom kupovine namirnica. Da se ne kupuje više nego što je potrebno, da se kupuju manje količine i da se strogo vodi računa o kolilčini pripreme tj da se spreči rasipanje. S tim u vezi , pružene su važne informacije kako bi porodice bile mnogo pažljivije.

Kampanja je trajala godinu dana i već nakon pola godine primećeni su značajni rezultati. Ono što je dalo naročiti doprinos su bila deca koja su posebno ozbiljno shvatila ovu kampanju ali i druge institucije koje su uspele da ostvare i izuzetne uštede prilikom kupovine i nabvake namirnica.